Vladeta Jerotić

Akademik, lekar, neuropsihijatar i psihoterapeut, profesor i književnik Vladeta Jerotić rodjen je kao sin jedinac u činovničkoj porodici u Beogradu, 2. avgusta 1924. godine. Nakon završene osnovne škole upisao je Drugu mušku gimnaziju, gde je najradije slušao predavanja iz istorije i teologije. LJubav prema vrednostima pravoslavlja i patriotizma, utemeljena u porodici, nadogradjivana kroz školovanje i književnost kojom je bogatio svoj mladalački duh, kod Jerotića se zadržala do kraja života. Školovanje je nastavio na Medicinskom fakultetu u Beogradu. Specijalizirao je neuropsihijatriju 1957. godine, a potom u Švajcarskoj, Nemačkoj i Francuskoj psihoterapiju 1958–1961. godine.

Svoje prvo zaposlenje pronašao je na Univerzitetskoj nervnoj klinici u Beogradu gde je radio kao asistent do 1963. godine. Tada prelazi u bolnicu ,,Dr Dragiša Mišović”, na prvo psihoterapeutsko odeljenje osnovano u Jugoslaviji kod primarijusa dr Vladislava Klajna. Radeći na razvoju psihoterapije u Srbiji, gotovo 20 godina bio je načelnik Psihoterapeutskog odeljenja. Tu je stekao veliko iskustvo u radu sa pacijentima i postao primarijus. Interesovanje koje je prelazilo okvire medicine i hranilo istraživački duh je Jerotića odvelo iz psihijatrije i psihoterapije u kulturnu antropologiju. Tako od 1985. godine predaje na Teološkom pravoslavnom fakultetu u Beogradu. Birajući izmedju rada u bolnici i osnivanja Katedre za pastirsku (pastoralnu) psihologiju i medicinu, opredelio se za fakultet. Napušta bolnicu i u potpunosti se posvećuje pedagoškom radu. NJegova interesovanja za oblasti religije, psihoterapije, sociologije, socijalne psihijatrije, filozofije i psihijatrije iznedrila su preko 70 knjiga i nekoliko stotina naučnih članaka. Pored brojne publicističke delatnosti, održao je čitav niz predavanja širom Jugoslavije i Srbije. Dubina i širina misli profesora Jerotića najbolje se može sagledati u tom obimu i okviru javnih nastupa u kojima je kao duhovni svetionik ukazivao na put i prosvećivao svoje slušaoce šireći ideje tolerancije, razumevanja, ljubavi i obrazovanja na temeljima moralnih načela.

Za dopisnog člana Srpske akademije nauka i umetnosti izabran je 1994, a za redovnog 2000. godine. Bio je član Udruženja književnika Srbije i redovni član Akademije medicinskih nauka. Dobitnik je brojnih priznanja i nagrada za svoj naučni rad i društveni doprinos. Preminuo je u svojoj 94. godini, 4. septembra 2018. godine u Beogradu.