Danilo Kiš

Dopisni član Srpske akademije nauka i umetnosti, književnik i prevodilac Danilo Kiš rodjen je u Subotici 22. februara 1935. godine. Porodica Kiš se ubrzo po njegovom rodjenju preselila u Novi Sad. Tu je kršten po pravoslavnim običajima. Sklanjajući se od antisemitske politike okupacionih vlasti, porodica se preselila u Madjarsku, gde je Danilo završio osnovnu školu i niže razrede gimnazije. NJegovog oca nacisti su 1944. godine odveli u Aušvic. Posle Drugog svetskog rata, Danilo se sa majkom i sestrom preselio na Cetinje. Nakon završene gimnazije, 1954. godine upisao se na Filozofski fakultet u Beogradu. Diplomirao je 1958. godine kao prvi student na Katedri za opštu književnost sa teorijom književnosti.

Kao prevodilac i pisac Danilo Kiš je od 1953. godine saradjivao u mnogobrojnim časopisima. Pisao je pesme, romane, pripovetke, drame, eseje, polemičke rasprave, prevodio je sa ruskog, madjarskog, francuskog i engleskog. Osim toga, bio je lektor za srpskohrvatski jezik na univerzitetima u Strazburu, Bordou i Lilu. Honorarno je radio u Institutu za književnost i umetnost u Beogradu i kao dramaturg u pozorištu Atelje 212.

Odrastanje na prostoru opterećenom društveno-političkim previranjima, u vremenu ispunjenom velikim tragedijama, porodični lomovi Danila Kiša, neizvesno detinjstvo prožeto strahovima, ličnost i tragična sudbina njegovog oca, odredili su ne samo njegov književni stil, već i životni okvir, od početka do kraja. NJegovo kulturno nasledje protkano je jevrejskom, srpskom i madjarskom tradicijom, a njegova dela obojena istorijskom dramom on je svojim književnim duhom pretvarao u poeziju. Dobitnik je niza prestižnih domaćih i medjunarodnih književnih nagrada.

Izabran je za dopisnog člana Odeljenja jezika i književnosti Srpske akademije nauka i umetnosti 1988. godine. Ubrzo potom, preminuo je u Parizu 15. oktobra 1989. godine, gde je poslednjih godina svog života živeo i radio. Sahranjen je u Beogradu.